Zmajević, Matija, hrvatski pomorac i ruski admiral (Perast, 6. I. 1680 – Tavrov na Donu, Rusija, 13. VIII. 1735). Pomorske vještine stekao u Perastu, gdje je zarana postao zapovjednikom trgovačkih brodova. Zbog umiješanosti u ubojstvo istaknutoga peraškoga ratnika V. Bujovića (1709), otišao je u Dubrovnik pa u Carigrad, gdje se sklonio kod tamošnjega ruskog veleposlanika Petra A. Tolstoja. God. 1712. u službi ruskog cara Petra I. Velikoga otišao je u Sankt Peterburg, gdje je već 1714. postao kapetan komodor te se za trajanja Sjevernoga (Nordijskoga) rata (1700–21) kao zapovjednik prvoga sastava ruskih galija istaknuo u bitki kraj grada Hankoa u južnoj Finskoj. God. 1719. bio je promaknut u čin kontraadmirala, te je pod njegovim zapovjedništvom bila izvojevana odlučna pobjeda nad Šveđanima, koji su 1721. bili prisiljeni sklopiti mirovni ugovor u Nystadtu. God. 1721. postao je viceadmiral, 1722. zapovjednik lake flote, a 1723. povjereno mu je vodstvo nad gradnjom riječne flote na Donu. Od 1725. ponovno u Sankt Peterburgu, 1727. imenovan admiralom, ali je nedugo potom bio optužen zbog utaje i osuđen na smrt. Nakon pomilovanja postavljen je za guvernera Astrahanskoga područja na Kaspijskom jezeru, a 1728. imenovan zapovjednikom luke u Tavrovu na Donu. Zalagao se za osnivanje crnomorske ratne mornarice te se pretpostavlja da je sastavio nacrt kodeksa ruske ratne i trgovačke mornarice. O tom je sačuvana bogata arhivska građa u ruskim pismohranama.
